Maskara: od čađe i ugljena do nanotehnologije
u donjem desnom dijelu ekrana i odaberete željenu opciju. Gotovo da nema žene koja u svojoj kozmetičkoj torbici nema maskaru. No malo koja zna da ovaj popularni kozmetički proizvod ima dugu i uzbudljivu povijest s puno prevrata. U njoj važnu ulogu imaju neočekivane stvari poput krokodilskog izmeta, spaljene obrve, pljuvačke, sinkroniziranih plivačica… Ne brinite, nema razloga za gađenje, jer današnje maskare su produkt vrhunske tehnologije i nemaju veze s nabrojenim. No kako je, zapravo, sve počelo?
Kohl kao štit od zlih duhova
Prvi tragovi nečega što nalikuje maskari sežu u drevni Egipat, oko 3000. ili 4000. godine prije Krista. Egipćani su koristili supstancu zvanu kohl. To nije bila samo šminka, već je imala i duboku religioznu i praktičnu svrhu. Kohl se pravio od galenita (olovne rude), malahita i čađe pomiješane s medom ili krokodilskim izmetom.
Vjerovalo se da tamne oči štite od zlih duhova, ali su imale i medicinsku funkciju – štitile su oči od jakog pustinjskog sunca i infekcija koje su prenosili insekti. Zanimljivo je da su maskaru u Egiptu podjednako koristili i muškarci i žene, vjerujući da im daje snagu bogova Horusa i Ra.
Rimmel kao drugo ime za maskaru
Nakon pada Rimskog Carstva, Europa je ušla u razdoblje u kojem se šminka smatrala vulgarnom ili čak grešnom. Tek u 19. stoljeću, u Viktorijansko doba, kozmetika se sramežljivo vraća. Žene su maskaru spravljale same kod kuće, miješajući pepeo s limunovim sokom ili sokom od bazge.
Pravi preokret dogodio se sredinom 19. stoljeća zahvaljujući Eugèneu Rimmelu, francuskom parfumeru koji je radio u Londonu. On je iskoristio tada novootkriveni vazelin i pomiješao ga s ugljenom prašinom. Njegov izum postao je toliko popularan da je riječ “Rimmel” u mnogim jezicima u to vrijeme postala sinonim za maskaru.
Kozmetičko carstvo nastalo zbog spaljenih obrva
Dok je Rimmel osvajao Europu, u Chicagu se 1915. godine dogodila anegdota koja je promijenila povijest šminke u Americi. Mladi 19-godišnji Thomas Lyle Williams promatrao je svoju stariju sestru Mabel kako popravlja šminku. Mabel je nesretno spalila obrve na štednjaku, pa je improvizirala mješavinu vazelina, pepela i ugljene prašine kako bi ih učinila tamnijima i punijima.
Fasciniran jednostavnošću i učinkom, Thomas je odlučio taj proces komercijalizirati. Prvi proizvod nazvao je “Lash-Brow-Ine”. Ipak, ubrzo ga je preimenovao u Maybelline, što je spoj imena njegove sestre Mabel i riječi vazelin (Vaseline). Prva njihova maskara bila je “cake” maskara (u krutom bloku), koja se morala navlažiti (često pljuvačkom) i potom nanijeti četkicom na trepavice
Skandal sa sljepoćom i prva vodootporna maskara
Tridesetih godina 20. stoljeća, Hollywood je postao glavni promotor dugih, dramatičnih trepavica. Žene su željele izgledati poput Grete Garbo ili Marlene Dietrich. Godine 1933. na tržištu se pojavio Lash Lure, koji se reklamirao kao „nova i poboljšana boja za obrve i trepavice”. Zapravo je bio pun opasnog parafenildiamina, koji je izazvao sljepoću u nekoliko slučajeva, a ozbiljne alergijske reakcije kod mnogih. Ti incidenti doveli su do prvih strogih regulacija kozmetike u SAD-u.
No, pravi tehnološki skok dogodio se 1939. godine, kada je Helena Rubinstein predstavila prvu vodootpornu maskaru. Legenda kaže da je inspiraciju dobila gledajući nastup sinkroniziranih plivačica na Svjetskoj izložbi u New Yorku. Ipak, ta prva verzija imala je grozan miris i bila je vrlo teška za skidanje, ali je postavila temelje za ono što koristimo danas.
Sve do pedesetih godina, maskara je dolazila u krutom stanju u kutijicama. Helena Rubinstein je bila ta koja je uvela revoluciju 1958. godine predstavivši “Mascara-Matic”. Bio je to prvi proizvod gdje se maskara nalazila u metalnoj tubi s aplikatorom unutra – upravo onako kako je koristimo danas. Više nije bilo potrebno pljuvati u šminku niti koristiti zasebne češljiće.
Maskare modernog doba
Danas su maskare vrhunska mješavina znanosti i estetike. Imamo formule s polimerima koji produljuju trepavice, regeneratorima koji ih hrane i četkicama koje su dizajnirane s pomoću 3D printera kako bi obuhvatile svaku sitnu dlačicu.
Trendovi se kreću od “clean beauty” maskara bez parabena do onih koje se ispiru toplom vodom (“tubing” maskare).
Zanimljivo je da, unatoč svim inovacijama, osnovni cilj ostaje isti kao u Egiptu: uokviriti oči, učiniti pogled prodornijim i podariti licu onaj završni “wow” efekt.
U nastavku donosimo 5 maskara koje preporučuje BeautyVodič.hr
FOTO: Magnific
Ova maskara postala je globalni fenomen zahvaljujući svojoj sposobnosti da pruži besprijekornu duljinu i volumen iz svakog kuta. Njezina ekskluzivna Flex Tower četkica savitljiva je i dizajnirana da obuhvati svaku pojedinu trepavicu, od korijena do vrha, pružajući im maksimalno produljenje bez otežavanja.
Formula je obogaćena ekstraktom bambusa i vlaknima, što trepavicama daje punoću i “nebesku” visinu. Pogodna je za osjetljive oči i nositelje kontaktnih leća te se lako uklanja, unatoč svojoj dugotrajnosti.
BADgal BANG! je maskara za ekstremni volumen koja prkosi gravitaciji. Njezina formula sadrži aero-čestice, jedan od najlakših poznatih materijala izveden iz svemirske tehnologije, što omogućuje nanošenje više slojeva bez osjećaja težine na očima.
Posebna Slimpact! četkica je dugačka i tanka, dizajnirana da dopre do svake trepavice od kuta do kuta oka. Ova maskara obećava 36 sati intenzivnog volumena, otporna je na razmazivanje i vodu, a trepavicama daje nevjerojatnu crnu dubinu i dramatičnost.
Ovo je odlična maskara za donje trepavice i precizan rad. Njezina iznimno tanka četkica omogućuje hvatanje i najsitnijih dlačica. Formula je “tubing” tipa, što znači da se oko trepavice stvori mikro-cijev koja se ne razmazuje čak ni na masnoj koži, a skida se isključivo toplom vodom.
U salonima je vole jer se klijenticama nikada neće “preslikati” tijekom dana. Lagana, definirajuća formula koja pruža intenzivnu crnu boju. Traje do 16 sati, otporna je na znoj i vlagu, ali se lako uklanja toplom vodom.
Ovu maskaru ćete često vidjeti u salonima koji rade bridal make-up. Pruža efekt umjetnih trepavica. Sadrži tri različite vrste vlakana koja stvaraju nevjerojatan volumen i duljinu. Artistice je vole jer se jako nadograđuje – s jednim slojem je prirodna, s tri je dramatična, što je idealno za prilagodbu različitim željama klijentica. Formula sadrži Extreme Bold Volume™ spoj laganih pjena i tri vrste vlakana.
Djeluje poput ekstenzija trepavica, povećavajući volumen i gustoću. Obogaćena je vitaminima koji njeguju trepavice, ostavljajući ih mekanima i sjajnima.
Odlična za žene s izrazito osjetljivim očima ili one koje nose leće. Ova maskara daje čist, definiran i bogat izgled bez ikakvih iritacija. Vizažisti je cijene jer je “siguran izbor”. S njom nema crvenila očiju ni suzenja.
Multi-benefit maskara koja trenutno povećava volumen i duljinu svake trepavice. Čista, duboka boja dodaje intenzitet pogledu. Posebno razvijena četkica i formula rade zajedno kako bi trepavice bile gusto definirane i bez grudica.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Zašto je otkriće vazelina bilo ključno na nastanak modernih maskara?
Prije toga, maskare su se bazirale na mastima koje su brzo postajale užegle ili na sapunima koji su pekli oči. Vazelin je bio stabilan, siguran za sluznicu i omogućio je stvaranje teksture koja se lako razmazuje i preteča je svih današnjih kremastih formula.
Kako je tragičan incident s maskarom “Lash Lure” promijenio kozmetiku koju danas kupujemo?
Slučaj maskare „Lash Lure” , koja je uzrokovala sljepoću zbog toksičnih katranskih boja, bio je jedan od prijelomnih trenutaka za povijest beauty industrije. Upravo je taj skandal potaknuo američki Kongres da 1938. godine donese stroge zakone o kozmetici (Federal Food, Drug, and Cosmetic Act). To je bio početak ere u kojoj su proizvođači postali zakonski odgovorni za sigurnost sastojaka, što je u konačnici dovelo do rigoroznih laboratorijskih testiranja kojima su podvrgnute sve današnje moderne maskare prije nego što stignu na police ljekarni.
Što su to “cake” maskare i zašto su izašle iz uporabe?
“Cake” ili maskara u kamenu bila je kruti blok pigmenta i sapuna u kutijici. Kako bi se nanijela, žene su morale navlažiti četkicu (najčešće vlastitom pljuvačkom), trljati je o blok i brzo nanijeti na trepavice prije nego što se osuši. Taj je proces bio nehigijenski i nepraktičan, što je dovelo do izuma Helene Rubinstein koja je boju “sakrila” u tubicu, štiteći je od bakterija i isušivanja.
