Zagrebačka frizerka 5 godina je radila na kruzerima. Evo kako je bilo i isplati li se
u donjem desnom dijelu ekrana i odaberete željenu opciju. Život na kruzeru je često težak i naporan, mnogi to ne mogu fizički ni psihički izdržati. Nije rijetkost ni da se ljudi iskrcaju u nekoj luci jer ne mogu pratiti taj tempo. Ovaj posao definitivno nije za svakoga. Potrebna je fleksibilnost, disciplina, hrabrost i otvorenost prema promjenama i različitim kulturama. Ja sam kroz to iskustvo naučila raditi s ljudima iz cijelog svijeta, razvila strpljenje, brzinu i profesionalnost, ali i unutarnju snagu. To je bilo jedno od najtransformativnijih razdoblja mog života. S druge strane, za mene je proći cijeli svijet u 5 godina bilo predivno iskustvo. Nema tog novca kojim se tako nešto može platiti, a tko prođe taj dril, poslije može izdržati sve.
Moj život prije kruzera
Prije nego što sam otišla na kruzer, radila sam u poznatom salonu u Kaptol centru u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio jedan od vodećih u gradu. Bila sam i part-time edukator za bojanja kose na L’Oréal akademiji, educirala se u njihovoj akademiji u Parizu te na međunarodnom sajmu u Cannesu. Nakon toga sam radila u još dva manja salona, ali sam u jednom trenutku osjetila da mi je potreban novi profesionalni izazov. Tada se pojavila prilika za rad na kruzeru preko preporuke. Odluku sam donijela nakon što sam osjetila da u tadašnjem radnom okruženju više nemam prostora za rast i u meni se prirodno javila potreba za promjenom i napretkom.
Pripreme za odlazak na kruzer
Proces prijave išao je preko zagrebačke agencije Uspinjača. Znanje engleskog jezika bilo je važno, pa sam ga dodatno usavršavala kroz školovanje i boravak u Njemačkoj te kasnije kroz intenzivno učenje u Londonu. Također, morala sam napraviti pomorsku knjižicu bez koje se ne može raditi na kruzeru. Prije ukrcaja prošla sam edukaciju na Steiner akademiji u Watfordu u Engleskoj, gdje smo učili standarde rada na brodu, discipline, higijene, komunikacije i usluge u Spa segmentu. Sve je bilo vrlo strukturirano i strogo, jer se radi o visokom standardu luksuzne usluge.
Rad bez fiksne plaće na brodu s 4600 putnika
Prvi brod, Queen Elizabeth brodarske kompanije Cunard, bio je za mene potpuno novo i vrlo intenzivno iskustvo. Na brodu je bilo više od 4600 putnika i oko 700 članova posade. Sve je bilo nepoznato, u početku i zastrašujuće i uzbudljivo, ali vrlo brzo sam vidjela koliko se čovjek može razviti u kratkom vremenu. Nakon samo tri mjeseca vidiš tko si postao u novim uvjetima. Bilo je i teških situacija, posebno zbog visokih targeta i intenzivnog rada bez puno slobodnog vremena, ali to iskustvo me jako izgradilo. Na ovom kruzeru uopće nisam imala bazičnu plaću, nego sam zarađivala 12,50% od svake usluge. To znači da se doslovce boriš za svog klijenta jer ako ga nema – nema niti novaca. Radila sam kao frizer i makeup artist u Spa centru, dakle frizure, make-up i nokte. Radno vrijeme je bilo od 8-20 sati s dvije pauze od po 30 minuta za ručak i večeru. Bile smo prava mala ženska vojska: sve smo se morale pojaviti na poslu našminkane, s frizurom i u uniformi. Jedan dan u tjednu bio je slobodan.
Ugovor na 9 mjeseci
Na Queen Elizabeth sam se ukrcala u Londonu, a plovili smo do Paname, New Yorka, Bora Bore, Bahama, Novog Zelanda te po Mediteranu, na Mikonos i Santorini. Naši ugovori bili su na 9 mjeseci, no jedan cruise traje od 7 do 10 dana. Stalno se rotiraju, tako da ako ne stignete izaći u luci jedan tjedan, uspjet ćete neki drugi. Iako je posao naporan i fizički zahtjevan, nisam propuštala priliku da svoj slobodni dan iskoristim za izlazak. Na tom prvom ugovoru se nisam ni trudila ništa uštedjeti – trošila sam u svakoj luci u kojoj bismo stali jer je to bilo novo iskustvo i uživala sam u njemu.
Bazna plaća 600 dolara plus napojnice
Na drugom brodu na kojem sam plovila, Sea Dream 1, imala sam već više iskustva i sigurnosti, a nakon toga sam otišla i na jahtu, Sea dream 2, što je bilo potpuno drugačije iskustvo – manji tim, kraći ugovori i drugačiji tip klijenata. Za razliku od Queen Elizabeth, koja je mega kruzer, na Sea Dream je bilo 100 putnika i 100 članova posade. S njima sam putovala po Aziji, Indoneziji, Europi, Mediteranu, Karibima i Australiji. Posebno bih izdvojila Bali, Singapur i razne europske destinacije.
Ovdje sam imala baznu plaću od 600 dolara (tolika je i danas), a s napojnicama bih zaradila mjesečno oko 2000 eura (kolegice koje su upravo na brodu mi kažu da je zarada danas 2000-2300 eura). Možda se na prvu ne čini tako puno, ali računajte da imate plaćenu hranu i smještaj, tako da su vam troškovi (naravno, ako ne želite plaću potrošiti u prvoj luci) minimalni. Također, ako se nakon isteka šestomjesečnog ugovor vraćate na isti brod, tvrtka vam plaća 3 mjeseca plaću dok ste doma, a nakon toga kreće novi ugovor. Na privatnim jahtama su plaće veće s tim da ste tamo i čistačica, posada, frizer… Radi se 7 dana u tjednu od 8 do 20 sati s pauzama, ali kad završi radno vrijeme, uvijek možete izaći u luku u kojoj ste pristali. Može se dobro zaraditi, ali je važno je znati pametno upravljati tim novcem.
Što očekivati od kojeg gosta
Gosti se razlikuju po kulturi, očekivanjima i načinu komunikacije. Amerikanci su uglavnom otvoreni i vrlo dobri s napojnicama. Britanci su zahtjevni i vole visoku razinu usluge i detalje. Mnogo traže za svoje novce, i sve im je „lovely”, ne možeš iščitati da li im što paše ili ne, ali ostave feedback. Brazilci su dosta glasni i karakterno jaki, a Australci su opušteni, fleksibilni i spontani. Amerikanci ostavljaju najbolje spojnice i jako su opušteni kada su na odmoru, baš uživaju. No kroz iskustvo sam naučila da zapravo nije stvar u nacionalnosti, nego u očekivanjima i profesionalnoj komunikaciji. Svaki gost osjeti sigurnost ili nesigurnost u radu.
Najljepše i najružnije iskustvo
Jedno od najljepših iskustava bio mi je dry dock u Singapuru: 18 dana u hotelu, sve plaćeno, uz rad na brodu koji je bio na održavanju. S druge strane, ostao mi je u sjećanju požar u Italiji kada smo morali ostati u luci i hotelima gotovo dva mjeseca, što je bilo vrlo nepredvidljivo i izazovno. Takvi trenuci te nauče fleksibilnosti i snazi u neizvjesnim situacijama.
Povratak u Hrvatsku
Nakon 5 godina na kruzerima, vratila sam se u Hrvatsku i otvorila svoj salon, no kroz godine sam shvatila da mi više odgovara mobilni i dinamični način rada, s fokusom na visoku kvalitetu usluge.
Danas imam mobilni salon Hairlookboutique, što znači da dolazim na traženu lokaciju i radim frizuru i šminku. Moji klijenti su žene iz cijelog svijeta – mladenke, poslovne žene i klijenti iz luksuznih hotela. Suradnje uključuju hotele poput Esplanade, Westin, Pullman, Hilton i Antunović, gdje dolazim po pozivu za pripreme za vjenčanja, evente i posebne prilike. To više odgovara mom temperamentu, a kako sam na kruzerima navikla raditi brzo i efikasno, nije mi nikakav problem raditi pod stresom i u ograničenom roku.
FOTO: Privatni album
