Izgubila 73 kg i napisala knjigu: Maja Ilčić o debljanju, hormonima i mišićima nakon 40-e
Prije 11 godina je Zagrepčanka Maja Ilčić, pokretačica platforme Nismo roboti, smršavjela 73 kilograma i od tada uspješno održava težinu. To je, znaju svi koje muči ovaj problem, teže od samog mršavljenja, pogotovo kad prijeđete četrdesetu. Kako bi osvijestila i olakšala tu svakodnevnu borbu, Maja je napisala priručnik „40+ Sve što trebate znati o prehrani, hormonima i zdravom starenju”. Namjera joj je njime ljudima približiti što se događa s tijelom nakon četrdesete, kakve veze imaju hormoni, mišići, prehrana, san i stres te zašto neke stvari koje su prije radili s lakoćom nakon 40-e zahtijevaju više truda.
Maja piše razumljivo i jednostavno, na osnovi vlastitog iskustva, a vrijednost priručnika svojim su osvrtima potvrdile stručnjakinje: prof. dr. sc. Ingrid Prkačin, specijalistica interne medicine, nefrologije i hitne medicine, te Mateja Murić Begić, univ. mag., prehrambena tehnologinja i nutricionistica, sveučilišna magistrica fitofarmacije s dijetoterapijom i doktorandica. U velikom intervjuu za BeautyVodič.hr otkriva kako je priručnik nastao, koje su klasične pogreške žena u 40-ima i najveći mitovi o prehrani – sve isprobano iz prve ruke, na vlastitoj koži.
Što te potaklo da napišeš ovu knjigu i koji joj je cilj?
Zapravo, moja publika! Priručnik „40+ Sve što trebate znati o prehrani, hormonima i zdravom starenju” nastao je iz pitanja koja su mi se stalno ponavljala. Što jesti, zašto smo gladne, što se događa s hormonima, trebamo li dodatke prehrani, zašto je odjednom trbuh odlučio voditi glavnu riječ… Svjesna sam da nitko ne može pogledati svaki moj video. Ljudi imaju posao, obitelj i život, i sigurno neće dežurati na mom profilu i zapisivati što je Maja rekla u utorak! Zato sam odgovore odlučila okupiti na jednom mjestu, jednostavno i razumljivo baš kao što pričam i u videima, da im se mogu vratiti kad im zatrebaju. A priručnik za mene nije gotova priča. On je živo tkivo. Planiram ga nadopunjavati odgovorima na nova pitanja i ažuriranu verziju slati svima koji su ga kupili. Jer taman pomislimo da smo sve prošle, kad se otvori nova tema. Cilj mi je da bolje razumijemo svoje tijelo i znamo što konkretno možemo napraviti za sebe, bez panike i bez još jedne dijete koja počinje u ponedjeljak, a završava u srijedu.
Što se zapravo događa s organizmom nakon četrdesete i što si ti osobno najjače osjetila na vlastitoj koži?
Samo da malo razjasnim: tijelo na četrdeseti rođendan ne dobije službeni dopis da prestaje surađivati! Promjene dolaze postupno i nisu kod svih žena jednake. S godinama lakše gubimo mišiće ako ih ne koristimo, često se manje krećemo, a perimenopauza može donijeti promjene sna, raspoloženja i raspodjele masnog tkiva. Meni je najvažnija promjena u pristupu: nakon gubitka 73 kilograma i jedanaest godina održavanja težine, sve mi je važnije što moje tijelo može. Nije mi dovoljno samo stati u hlače. Želim imati snagu, biti pokretna i moći se osloniti na sebe. Zato treniram snagu tri puta tjedno (naravno da nisam najredovitija na svijetu, ali se trudim) i nastojim se svakodnevno kretati. Nisam završila posao time što sam smršavjela. Tijelo traži redovito održavanje. Pa i auto odvezemo na servis, a od sebe očekujemo da vozimo desetljećima samo uz povremenu salatu!
Koja je najveća pogreška koju žene rade nakon četrdesete?
Kad svaku promjenu pokušamo riješiti tako da još manje jedemo i još više sebe kažnjavamo. Preskočimo doručak, ručak odradimo usput, cijeli dan izdržavamo, a navečer otvorimo hladnjak kao da tražimo odgovore na životna pitanja i pobrstimo sve što nam se nađe na putu. Druga pogreška je da sebe stalno ostavljamo za kraj. Kad svi pojedu, kad sve obavimo, kad se sve smiri… A taj trenutak nekako nikad ne dođe. Kad stalno dolazimo posljednje na red, teže je redovito jesti, odmoriti se i kretati. A onda je i promjene navika puno teže održati. Ne treba nam još stroži režim. Treba nam prehrana od koje smo site, malo matematike, trening koji možemo uklopiti, više sna i malo manje očekivanja da moramo sve same, a time bi dosta smanjile stres.
Zašto je ključno očuvati mišiće i kako to postići ako ste zaposlena žena koja brine o obitelji i ima kronični nedostatak vremena koji može posvetiti sebi?
Mišići nam trebaju da ustanemo sa stolca, nosimo vrećice, penjemo se stepenicama i održavamo ravnotežu. Biceps nije rezerviran za fotografiranje u ogledalu teretane. Ima on i vrlo konkretan posao u svakodnevnom životu. Znam da je teško pronaći vrijeme i neću ženi koja jedva stigne sjesti reći: „Samo se bolje organiziraj.” Ali možemo početi s kraćim treninzima snage, dva puta tjedno, prilagođenima mogućnostima. Kod kuće, uz stručno vodstvo ako nam treba pomoć. Ne moramo čekati slobodnih devedeset minuta i savršene tajice. Uz to trebamo jesti dovoljno i uključivati izvore proteina u obroke. Hodanje je odlično i sama puno hodam, ali mišićima treba i opterećenje. Moramo im povremeno dati razlog da ostanu.
Zašto se masno tkivo nakon četrdesete počinje nakupljati oko trbuha i kako ga se riješiti? I zašto je visceralna mast puno opasnija od njega?
S godinama se mijenjaju potrošnja energije, količina mišića i naše navike, a hormonalne promjene oko menopauze dodatno pogoduju nakupljanju masnog tkiva oko trbuha. Ponekad vaga ne pokaže veliku promjenu, a hlače imaju sasvim drugo mišljenje. Važno je razjasniti da je i visceralna mast trbušna mast, samo se nalazi dublje, oko unutarnjih organa. Potkožna je ona koju možemo uhvatiti prstima. Višak visceralne masti snažnije je povezan s metaboličkim i srčanožilnim rizicima. A kako je smanjiti? Nema posebnog čaja ni vježbe koja skida samo trbuh. Pomažu održive promjene prehrane, trening snage, hodanje i briga o snu, uz postupno smanjivanje ukupnog masnog tkiva kada ga imamo previše. Trbušnjaci mogu ojačati trbuh, ali ne mogu narediti tijelu odakle će trošiti mast. Da mogu, svi bismo do ljeta imali riješenu situaciju!
Pišeš da „hormoni nisu izgovor, ali jesu objašnjenje”. Koliko perimenopauza i menopauza zaista mijenjaju pravila igre?
Dovoljno da zaslužuju ozbiljan razgovor, a ne odmahivanje rukom. Ako loše spavate, imate valunge, iscrpljene ste ili vam se raspoloženje mijenja, naravno da će biti teže planirati obroke i odraditi trening. Kad kažem da hormoni nisu izgovor, ne mislim da žena treba stisnuti zube i prestati se žaliti. Upravo suprotno. Želim da razumije što joj se događa i dobije pomoć kad joj treba. Ne moramo osvojiti medalju u trpljenju i patnji jer će eto netko reći da je to „samo” perimenopauza ili menopauza. Ali ne želim ni da pomislimo kako više ništa nema smisla jer su „hormoni preuzeli sve”. Navike i dalje imaju veliku vrijednost, samo pristup treba prilagoditi stvarnom životu i simptomima. A za tegobe koje narušavaju kvalitetu života treba razgovarati s liječnikom o mogućnostima liječenja.
Zastupaš teoriju da masti nisu naš neprijatelj, nego saveznik. Pojasni nam to.
Masti su normalan i potreban dio prehrane. Sudjeluju u brojnim funkcijama organizma i omogućuju apsorpciju vitamina A, D, E i K. Maslinovo ulje, orašasti plodovi, sjemenke i riba imaju svoje mjesto na tanjuru. Problem je što stalno tražimo jednog krivca. Jedno su vrijeme bile masti, onda ugljikohidrati, pa voće… Čekam kad će netko optužiti i peršin. Pritom „zdravo” ne znači „neograničeno”. Maslinovo ulje je odlična namirnica, ali i dalje ima kalorije. Malo na salatu i pola boce na salatu nisu ista stvar, koliko god maslina bila mediteranska. Važni su i vrsta masti i količina, kao i ostatak prehrane.
U knjizi si iskreno pokazala što imaš u hladnjaku, uključujući i Nutellu, slavonsku kobasicu i špek. Zašto ti je važno pokazati da ni ti nisi savršena?
Da se razumijemo, nije da mi je isključivo kobasica u frižideru i Nutella u kredencu, ali nađu se tu i tamo u mojoj kuhinji jer ih volim jesti i guštam u njima kada si poželim takvu vrstu delicije. Ne želim stvarati sliku da sam izgubila 73 kilograma i održavam težinu zato što živim od brokule i nikad ne pojedem ništa „zabranjeno”. Upravo mi je važno pokazati da hranu ne moramo dijeliti na onu uz koju smo dobre i onu uz koju smo loše osobe. Naravno da nije svejedno što jedemo najčešće. Temelj moje prehrane nisu Nutella, špek i kobasice. Ali mogu imati mjesto u njoj, u razumnoj količini. Za mene uspjeh nije prazan hladnjak i puna glava zabrana. Uspjeh je da znam uživati u hrani i nastaviti normalno dalje. Naučila sam preračunati svoje obroke i znam koliko trebam pojesti i toga se držim. Kada pojedem više nego što sam planirala, ne radim dramu i ne kažnjavam se gladovanjem. Vratim se svojim uobičajenim obrocima i nastavim dalje.
Što odgovaraš ženama koje pišu: „Gladna sam pola sata nakon obroka”?
Prvo pitam: „A što ste jeli?” Jer kava i dva keksa teško mogu odraditi posao konkretnog obroka. Nije tijelo bezobrazno zato što ponovno traži hranu. Možda smo mu dale premalo ili obrok koji nas jednostavno nije dovoljno zasitio. Gledam ima li u obroku proteina, ugljikohidrata, masti, vlakana i dovoljno hrane ukupno. Primjerice, jogurt i voćka nekome će biti dovoljan međuobrok, ali drugoj osobi neće biti doručak koji je drži sitom do ručka. Nismo iste i nemamo iste potrebe. Na glad utječu i san, stres, aktivnost i prethodni obroci. Neću svaku glad proglasiti dosadom i poslati ženu po čašu vode. Ako je gladna, možda treba jesti. Ako je glad uporno neuobičajeno jaka ili dolazi uz druge simptome, onda treba provjeriti i zdravstvenu stranu priče. No bitno je da smo svjesni što i koliko jedemo.
Koji dodaci prehrani nakon 40. godine zaista imaju smisla, a za koje misliš da su bačen novac?
Nijedan dodatak ne postaje obvezan zato što smo na torti ugasile četrdeset svjećica. Gledamo kako se hranimo, što nam nedostaje, kakvo je zdravstveno stanje i što želimo postići. Proteinski prah može biti praktičan ako hranom teško unosimo dovoljno proteina. Nije rezerviran za sportaše i bodybuildere, ali nije ni obvezan ako potrebe pokrivamo hranom. Kreatin može imati smisla uz trening snage, uz primjerenu hidrataciju, a osobe s bubrežnom bolešću trebaju se prije uzimanja savjetovati s liječnikom. Vitamin D i B12 imaju svoje mjesto kada postoji manjak ili druga opravdana potreba, a isto vrijedi i za magnezij. Ne trebamo kupiti cijelu policu dodataka samo zato što na pakiranju piše „40+”. Ne bih automatski svim ženama prepisala istu policu bočica. A najviše sumnjam u proizvode koji obećavaju topljenje trbuha, „detoks” i hormonalni preporod u sedam dana. Kad jedno pakiranje obećava riješiti pola života, ja prvo čvršće primim novčanik. Dodatak može pomoći, ali ne može umjesto nas spavati, jesti i odraditi trening.
Posebno poglavlje posvetila si njezi kože. Kako izgleda tvoja rutina i zašto ti je SPF „najvažnija anti-age krema”?
Moj je pristup njezi sličan pristupu prehrani: želim nešto smisleno što mogu redovito provoditi. Osnovu vidim u nježnom čišćenju, hidrataciji i zaštiti od sunca, a dodatne proizvode treba prilagoditi koži. Kupaonica ne mora izgledati kao laboratorij da bi njega imala smisla i ne moramo kupiti baš svaki proizvod koji vidimo na TikToku. SPF mi je važan zato što UV zračenje pridonosi prijevremenom starenju kože. Zato zaštita širokog spektra, najmanje SPF 30, ima puno više smisla od traženja čudesne kreme dok lice uredno izlažemo suncu. Naravno, uz hlad, odjeću i obnavljanje zaštite kada smo vani. Boravak na otvorenom je odličan, ali vitamin D nije razlog da kožu izlažemo nezaštićenom sunčanju. Njegov unos možemo osigurati prehranom i, prema potrebi, dodacima. Sunce neka nam popravi dan, ne mora nam pritom ispeći lice. Osobno koristim jutarnju i večernju njegu, uz detaljno pranje lica uljem za dubinsko čišćenje lica i pilingom u prahu, nanosim lagani sprej za lice, nakon toga serum i u konačnici bogatu hidratantnu kremu.
Kojih 5 zdravih navika usporava starenje?
Ja bih rekla da nam ovih pet navika pomaže da starimo zdravije i očuvamo funkcionalnost. Nisu posložene po važnosti. Važno je da ih dugoročno njegujemo, u ritmu koji možemo održati. Ne moramo svaki dan položiti svih pet ispita s odličnim.
Prva je trening snage, jer želim sačuvati mišiće i samostalnost.
Druga je svakodnevno kretanje. Trening ne znači da ostatak dana moramo provesti sjedeći ili ležeći. Ako smo zaboravili nešto kupiti u trgovini, slobodno prošećimo do nje… u drugu ulicu… ili drugi kvart, i ovako nećemo imati gdje parkirati kada se vratimo.
Treća je balansirana prehrana s dovoljno proteina, ugljikohidrata i masti i naravno hidratacija, vodu… ne zaboravite vodu! Tijelo treba redovito hraniti, a ne stalno ga kažnjavati dijetama i novim režimima.
Četvrta je san. Ne možemo ga vječno krasti i očekivati da račun nikada neće doći. Idealno bi bilo spavati barem između 7 i 9 sati. Znam, mnogima je to utopija, ali moramo raditi na tome.
Peta je naučiti bolje upravljati stresom. Kako to postići ponekad mi djeluje kao pitanje iz kvantne fizike, ali možemo početi malim stvarima: postaviti koju granicu, potražiti pomoć i prihvatiti da ne moramo baš sve same. I odmor smije biti u rasporedu.
Nisu posebno egzotične, znam. Ali navike ne moraju zvučati spektakularno da bi vrijedile.
Koji su najčešći mitovi vezani za prehranu?
Da kruh deblja, da voće navečer postaje problem, da ugljikohidrate treba izbaciti i da zdrave namirnice možemo jesti bez ograničenja i ne trebamo im brojati kalorije. Banana nema sat i ne pretvara se u nešto opasno nakon 18 sati i ima isti broj kalorija u 10 ujutro i 21 sat navečer. Čest je i mit da je za mršavljenje potrebno stalno biti gladan. Ili da smo sve upropastili jednim kolačem. Nismo!!! Puno veći problem može biti ono: „Sad sam pojela kolač, pa mogu onda do ponedjeljka jesti sve.” Jedan kolač dobio je odgovornost za cijeli produženi vikend! I naravno, mit da nakon četrdesete više nema smisla pokušavati. Ima. Samo nam treba pristup koji možemo živjeti, uz razumijevanje vlastitog zdravlja i mogućnosti. Ne još jedna zabrana prepisana s interneta.
Za sebe kažeš da treniraš za Maju od 70 ili 80 godina, koja će si sama moći uzeti čašu vode. No mnogi ljudi, preopterećeni obvezama, žive od danas do sutra. Kako im osvijestiti važnost razmišljanja o budućnosti?
Tako da budućnost približimo nečemu sasvim običnom. Ne govorim o tome da s osamdeset moram trčati maraton. Želim ustati, otići po čašu vode, obuti se, izaći iz kuće i nositi svoje vrećice. Danas su nam to sitnice. Jednog dana mogu značiti slobodu. Razumijem život od danas do sutra. Zato ne mislim da svi moramo odjednom promijeniti cijeli raspored. Možemo početi jednim terminom za trening, kratkom šetnjom ili konkretnijim (balansiranim) obrokom. Nešto što ćemo moći ponoviti i sljedeći tjedan. Mene pokreće pomisao da ta buduća Maja ovisi i o onome što radim danas. Želim da kaže: „Dobro si se sjetila onih utega.” A ako s osamdeset budem mogla sama otići i po čašu vode i po komadić kolača, smatrat ću da smo nas dvije odradile odličan posao. U konačnici, nismo roboti. Nemamo gumbić na čelu koji netko pritisne pa savršeno jedemo, vježbamo, spavamo i usput imamo savršen posao, obitelj i sve odnose posložene kao u reklami za osiguranje. Bit je da i nakon dana u kojem smo zabrazdile znamo nastaviti bez grižnje savjesti i kažnjavanja. Meni je bliska ideja 80/20: većinu vremena hranim se raznoliko i uravnoteženo, a ostavljam prostor i za hranu koju jedem čisto iz gušta. Ne računam te postotke kalkulatorom. Važno mi je da način na koji živim mogu održati godinama. U tome je bit cijele ove priče.
Priručnik Maje Ilčić „40+ Sve što trebate znati o prehrani, hormonima i zdravom starenju” možete kupiti na ovom linku
PREPORUKA UREDNICE
AKO VAM JE OVAJ TEKST BIO KORISTAN, PROČITAJTE I:
Maja Ilčić: Izgubila sam 73 kg i zadržala liniju 10 godina. Evo kako da i Vama uspije
FOTO: Privatni album