Između ogledala i psihe: Što vaša beauty rutina govori o vama?
u donjem desnom dijelu ekrana i odaberete željenu opciju. Koliko je naša potreba za ljepotom evolucijska prtljaga, a koliko potraga za prihvaćanjem? Dok svakodnevno nanosimo omiljene serume i promišljamo o estetici, rijetko se pitamo gdje prestaje zdrava briga o sebi, a počinje oklop koji nas štiti od svijeta. O psihološkoj pozadini privlačnosti, ritualima njege kao obliku mindfulnessa te trenutku kada ogledalo postaje neprijatelj, razgovarali smo s poznatom psihologinjom Tomicom Šćavinom, koja nam otkriva što se krije iza naših beauty navika.
Zašto nam je, s evolucijskog i psihološkog aspekta, uopće toliko važno kako izgledamo?
Evolucijski gledano, izgled služi kao procjena zdravlja, plodnosti i snage. Lijepo lice, sjajna koža i dobra građa signaliziraju kvalitetnog partnera za potomstvo. Psihološki gledano, mi smo društvena bića i izgled nam je prvi filter za prihvaćanje ili odbacivanje. Još od vrtića učimo da ljepota donosi pažnju, a pažnja je nešto što ljudi dijele ograničeno – tko je više dobije, ima više prilika za igru, pohvalu ili pomoć. Kao odrasli ljudi vjerujemo da će drugima biti ugodnije u našem društvu ako smo lijepi, a to što se ljudi uz nas osjećaju ugodno može otvoriti vrata boljim životnim situacijama, poput boljeg posla, kvalitetnijih odnosa, više prilika za zabavu i, općenito, prilika za bolji život.
Često čujemo da se „njegujemo zbog sebe“. Koliko je to doista točno, a koliko to radimo zbog potvrde okoline?
Mislim da je iskren odgovor – oboje. Ljudi su društvena bića i prirodno je da želimo biti prihvaćeni, viđeni i poželjni. Nema ništa loše u tome da nam godi kompliment ili osjećaj da ostavljamo dobar dojam. Većina nas uživa u osjećaju čiste kože ili kose, mirisu kreme ili masaži tjemena, ali kad kažemo “njegujem se zbog sebe”, većina nas misli: njegujem se da bih se ja bolje osjećala u svojoj koži kad me drugi vide. I to nije ništa loše, to je sasvim prirodno. Problem nastaje kad bez vanjske potvrde tonemo u duboke nesigurnosti ili nemamo osjećaj vlastite vrijednosti. Tada treba potražiti pomoć, jer beauty tretmani taj problem sigurno neće riješiti.
Može li beauty rutina biti oblik „mindfulnessa“ ili meditacije? Kako rituali njege utječu na naše emocionalno stanje?
Može, ako je to način da budemo što svjesniji u sadašnjosti. Dok perete lice, osjećate toplu vodu, miris pjene i pokrete prstiju – smirujete se u osjetilima. Rituali njege su predvidljivi i daju osjećaj kontrole u danu koji je često kaotičan. S neuroznanstvenog stajališta, ponavljani, ugodni taktilni podražaji smanjuju kortizol i aktiviraju parasimpatikus. Naravno da to nije usporedivo s pola sata meditacije ili vođenog opuštanja, ali može biti korisno za ljude koji se ne mogu smiriti i koji bi rekli “meditacija nije za mene”.
Je li šminka za žene „oklop“ koji nas štiti ili alat za kreativno izražavanje?
Može biti i jedno i drugo, ovisno o osobi i trenutku. Nekim ženama šminka daje osjećaj sigurnosti i kontrole, posebno u situacijama kada se osjećaju ranjivo ili izloženo. Drugima je šminka igra, estetika i kreativni izraz. Ista žena u različitim fazama života može šminku doživljavati ponekad kao oklop, a ponekad kao kreativni izraz. Recimo, u stresnim situacijama – važan sastanak, prvi susret s nekim, dan kad se osjećamo krhko – nanoseći slojeve pudera i korektora zapravo gradimo privremenu granicu između sebe i svijeta. To je svojevrsni način samoregulacije koji smanjuje tjeskobu jer nam daje osjećaj da smo spremni. Problem nastaje tek kad taj oklop postane jedini način da se osjećamo vrijednima viđenja. Šminka kao kreativno izražavanje je sasvim druga priča, to je svojevrsni potpis i tu je prisutna unutarnja motivacija koja ne ovisi o vanjskom vrednovanju.
Kako osjećaj vlastitog tijela utječe na to kako se vidimo u ogledalu?
Većina ljudi s vremena na vrijeme doživi određeni nesklad između toga kako se osjećaju i kako ih drugi vide. Primjerice, nakon obilnog obroka ili u predmenstrualnoj fazi žena može imati osjećaj da joj je tijelo teško ili napuhano i tada će u ogledalu doista vidjeti sebe glomaznijom, iako većina ljudi ne bi primijetila nikakvu razliku. Kod poremećaja prehrane, to ide jako daleko. Osoba tada ne samo da osjeća svoje tijelo kao debelo ili grdo, nego tu percepciju drži apsolutno točnom, unatoč tome što su svi objektivni pokazatelji (kilogrami, opseg struka, komentari okoline) potpuno suprotni. Ogledalo tada postaje neprijatelj: potvrđuje ono čega se osoba boji, a ne ono što je stvarno tu. I zato u terapiji nikada nećemo reći “ma dobro izgledaš” – jer njezin mozak tu informaciju ne prima. S druge strane, kad je netko u dobrom odnosu sa svojim tijelom, onda tijelo postaje izvor užitka, odmora, senzibilnosti. Tada netko tko će reći “super izgledaš” kako bi se osjećali dobro, jer se sami po sebi osjećamo dobro.
Gdje povući granicu između zdrave brige o sebi i opterećenosti izgledom?
Glavni znak opterećenosti je to kada briga o izgledu ne povećava uživanje u životu, već ga smanjuje, ograničava slobodu i stvara stres. Recimo, radujete se što ćete navečer staviti masku, ali ispadne da ste preumorni i odete u krevet bez grižnje savjesti. To je pokazatelj dobre granice. A ako ste opterećeni, možete se uhvatiti u razmišljanju kako ne možete izaći iz kuće ako vam kosa nije svježe oprana, ako se pola sata vrtite pred ogledalom, ako odgađate izlaske s prijateljicama jer imate podočnjake ili jer osjećate sram zbog viška kilograma. Granica je i u tome koliko misli o izgledu i osjećaji koji se pri tom bude remete vaš život.
Što je za tebe osobno „lijepa žena“?
Žena koja je dobro sa samom sobom, kojoj je tijelo dom, koja se dovoljno njeguje, koja svojim pogledom i izrazom lica omogućuje opušten kontakt. Kvaliteta prisutnosti igra ulogu, kao i autentičnost u emocijama, kakve god one bile. I suze mogu bili lijepe, i ljutnja, jer tada ne govorimo o estetskoj ljepoti, već o onoj dubinski ljudskoj.
ONLINE RADIONICA POVRATAK TIJELU
Tomica Šćavina je psihologinja i autorica brojnih psiholoških kolumni, romana i edukativnih sadržaja. Već više od dvadeset godina bavi se osobnim razvojem, kreativnošću i psihoterapijskim pristupima, istražujući načine na koje unutarnji svijet oblikuje naš život, odnose i osjećaj identiteta.
Više o tome kako se upoznati svoje tijelo i postepeno osloboditi njegovu energiju doznajte na radionici na linku:
FOTO: Alen Čabrić, Lara Čakarić, Matej Čelar