Ana Rucner o njezi kože, trajnoj šminki, botoxu, ekstenzijama kose i trepavica
u donjem desnom dijelu ekrana i odaberete željenu opciju. Pred našom poznatom violončelisticom Anom Rucner još je jedna uzbudljiva jesen – u listopadu kreće na veliku kinesku turneju gdje će ponovno osvajati publiku svojim prepoznatljivim energijom. No, intenzivan život na relaciji Hrvatska – Kina traži ozbiljnu pripremu i provjerene beauty saveznike. Od tjelovježbe u Šangaju do malih trikova za svježinu lica, Ana nam je u velikom intervjuu otvoreno otkrila sve o svojim omiljenim tretmanima. Doznali smo koje su njezine najdraže beauty adrese – gdje radi trajnu šminku i botox te u čije ruke s povjerenjem prepušta njegu svoje kose i ekstenzija te što toplo preporučuje svakoj ženi u 40-ima.
U listopadu se spremaš na novu turneju po Kini. Koliko će trajati, gdje ćeš nastupati i kakav repertoar izvodiš?
Kina mi je postala jedno posebno poglavlje u životu i jako se veselim povratku. U listopadu me očekuje niz koncerata po Šangaju i okolnim gradovima, a krajem studenog krećem na turneju s kolegom iz Kine, Tony Yu Bingom koji je vrsni svirač tradicionalnog kineskog instrumenta pipa. Upoznali smo se prije godinu i pol dana kada smo zajedno nastupili na Shanghai Spring Gala Festivalu i to poznanstvo je očito bilo sudbonosno jer smo nakon toga krenuli stvarati glazbu koja je ludilo, spoj tradicije i modernizma, istoka i zapada. Malo po malo, postajemo sve prepoznatljiviji kineskoj publici kao duo. To je rezultiralo turnejom koja je pred nama, a i spremamo jedan veći, novi i vrlo izazovan projekt kojem ću se sada puno posvetiti kad dođem u Šangaj. Kina je golemo i vrlo inspirativno tržište i svaki moj odlazak tamo donese mi neko novo iskustvo.
Imam mješoviti tip kože, prilično zahvalan i čist ten, ali ipak najviše osjećam dehidraciju nakon dugih letova, pogotovo kada provedem desetak sati u avionu. Zato mi je hidratacija najvažnija, i izvana i iznutra. Trudim se piti puno vode, a nakon leta koži vratiti vlagu i odmoriti je od teške šminke kad god mogu.
Imam mješoviti tip kože, prilično zahvalan i čist ten, ali ipak najviše osjećam dehidraciju nakon dugih letova, pogotovo kada provedem desetak sati u avionu. Zato mi je hidratacija najvažnija, i izvana i iznutra. Trudim se piti puno vode, a nakon leta koži vratiti vlagu i odmoriti je od teške šminke kad god mogu.
Na turnejama mijenjaš države, klime, ponekad i godišnja doba. Kako se to odražava na tvoju kožu i mijenjaš li beauty rutinu?
Apsolutno. Nekad u nekoliko dana promijenim temperaturu za dvadesetak stupnjeva i koža to osjeti. U toplijim i vlažnijim krajevima koristim puno laganije teksture i obavezan SPF, dok mi u hladnijim i suhim klimama trebaju bogatije kreme i puno više hidratacije. Naučila sam slušati kožu, a ne slijepo pratiti istu rutinu tijekom cijele godine. Od proizvoda u zadnje vrijeme najčešće koristim kremu Bobbi Brown Vitamin Enriched Face Base. Osim što je odlična hidrantna krema, sjajan je i primer za šminku, a sve mi više odgovaraju citrusni mirisi kao što je ovdje slučaj.
Imaš li proizvode kojima si uvijek vjerna?
Da, nisam osoba koja stalno mijenja sve proizvode samo zato što se pojavi nešto novo. Kada pronađem nešto što mojoj koži odgovara, ostajem mu vjerna do momenta dok ne primijetim da sama koža zahtijeva promjenu. Moji trenutačni favoriti su upravo Bobbi Brown Vitamin Enriched Face Base. Također, jako volim te često koristim maske za lice od Lusha te korejske kolagenske maske. Obožavam na put nositi one male hidrogel jastučiće za ispod očiju, a moj frižider je (osim hrane, naravno) uvijek krcat tim proizvodima jer je dobro da stoje na hladnom. Na putu mi je posebno važno da imam nekoliko takvih proizvoda na koje mogu računati bez obzira gdje se nalazim.
Koji su tretmani za lice tvoj spas nakon turneja?
Nakon turneje najviše volim tretmane koji koži vraćaju vlagu, svježinu i sjaj. Nakon aviona, šminke, promjene klime i manjka sna, ne treba mi ništa agresivno, upravo suprotno. Od kad sam postala “Kineskinja” te pola godine provodim u Aziji, sve više sam počela uživati u njihovim tretmanima poput tradicionalnih masaža lica, koje rade besprijekorno. Obožavam njihove masaže glave i tjemena prirodnim šamponima te masaže stopala. Barem 3 puta tjedno radim sve troje.
S obzirom na dinamičan raspored, bilo je logično da se odlučiš za trajnu šminku. Kad si je stavila i koliko ti pomaže?
Trajna šminka mi je prije svega praktična stvar. Napravila sam obrve, usne i eyeliner još prije nekoliko godina, a za moj tempo života to je stvarno veliko olakšanje. Često ustajem vrlo rano, putujem, idem iz aviona ravno na probu ili snimanje i lijepo je kada uz minimalno šminke mogu izgledati uredno i svježe.
Kad je trajna šminka u pitanju, od samog početka povjerenje sam dala isključivo svojoj Loreni Rušin iz Angelore centra. Ona je prva i jedina kojoj sam dopustila da mi radi trajnu šminku i danas znam da sam dobro odabrala. Lorena radi LONG-TIME-LINER metodom mikropigmentacije, a ono što mi je kod nje od početka bilo najvažnije jest osjećaj za mjeru i prirodan rezultat. Najvažnije mi je da trajna šminka ne mijenja moje lice, nego samo diskretno naglasi ono što već imam. Upravo zato joj se bez razmišljanja dajem u ruke.
Redovito ideš na botox. Što konkretno radiš i na što najviše paziš?
S botoxom sam krenula prije nekoliko godina. Ne skrivam da ga koristim, ali jako mi je važna mjera. Radim ga na području čela, a cilj mi nikada nije promijeniti lice niti izgubiti mimiku. Želim izgledati kao ja, samo odmornije. Mislim da je kod takvih tretmana najvažnije imati povjerenja u liječnika, biti umjeren i znati kada je dovoljno. Zato sam pronašla svoju Irijanu Rajković iz Poliklinike Medikol i idem isključivo k njoj. Ona poznaje moje lice, moj karakter i ono što želim, ali jednako tako zna što ne želim. Vrhunska je u svom poslu, obrazovana mlada žena s osjećajem za mjeru i estetiku i u nju imam potpuno povjerenje.
Imaš ekstenzije na trepavicama već više 10 godina. Kakva su tvoja iskustva?
Fantastične su mi upravo zbog praktičnosti. Uz moj raspored, nastupe, putovanja i snimanja štede mi jako puno vremena. Kad su dobro napravljene, ne trebam gotovo ništa dodatno na očima. Važno mi je da izgledaju lijepo i ženstveno, ali ne prenaglašeno te da se pravilno održavaju. Svjesna sam da bi ponekad trebalo i odmoriti oko od njih, ali još uvijek nisam spremna na to jer mi jednostavno – odgovaraju.
Kakve ekstenzije za kosu koristiš i kako ih njeguješ?
Koristim uvijek iste ekstenzije, Great Lengths, jer su mi se kroz godine pokazale najboljima. Isprobala sam i druge brendove, ali na kraju sam se uvijek vraćala njima. Biram kvalitetne proizvode, pazim na hidrataciju kose i redovito idem na održavanje jer je pravilna njega takve kose izuzetno važna. Važno je koristiti i odgovarajući šampon i regenerator, a moja preporuka je svakako KYO Italy KYORGANIC linija, koja sadrži bambus, ekstrakt crnog čaja i biljni keratin, odnosno aminokiseline pšenice i soje. Kupujem ih u Salon Premiumu u Zagrebu. Upravo sam nedavno ponovno ugradila ekstenzije nakon podulje pauze i jako sam zadovoljna. Kada pričamo o ekstenzijama, godinama sam na ugradnju odlazila kod svoje dugogodišnje prijateljice, frizerke Martine Habek Vuksan u salon Marti’s Place, jer je zaista vrsna majstorica u njihovu postavljanju. Moja kosa dio je mog scenskog identiteta i često je izložena feniranju, stiliziranju i raznim promjenama pa joj nastojim pružiti što više njege kada nisam na pozornici.
Odnedavno sam počela surađivati i sa Studio Marcela, jer mi je izuzetno važno da uvijek mogu dobiti termin za frizuru uoči nastupa, pogotovo sada kada ponovno imam ekstenzije koje ipak zahtijevaju nešto više vremena i pripreme. Ono što mi se posebno sviđa jest to što imaju više salona u Zagrebu i na dubrovačkom području, upravo na lokacijama na kojima često nastupam, a online naručivanje je jednostavno i brzo. Frizerke su stručne, pristupačne i ugodne, a meni su zbog prirode posla dobra organizacija i vrijeme izuzetno važni. Znam da su jako dobri i u ugradnji ekstenzija, tako da ću, kada dođe vrijeme za sljedeću ugradnju, svakako isprobati i to. Njihovi saloni dostupni su na više lokacija pa, gdje god se nalazila, vrlo jednostavno mogu organizirati termin i dobiti odličan friz!
Kako održavaš liniju i kondiciju? Koliko paziš na prehranu i vježbaš li redovito?
Violončelo je fizički zahtjevan instrument, a koncerti i putovanja također traže izdržljivost. Zadnjih godinu dana sam se vratila u teretanu i vježbam gotovo svakodnevno, a za sve je “kriv” Šangaj jer mi je teretana minutu hoda od stana u kojem živim. Nakon dugogodišnje pauze od kontinuiranog vježbanja vratila sam red i disciplinu u tjelovježbi i zbog toga sam baš jako ponosna. Što se hrane tiče, pazim, ali nisam osoba koja želi živjeti pod stalnim zabranama. Važniji su mi balans, kontinuitet i osjećaj da se dobro osjećam u vlastitom tijelu. Jedem malo, ali kvalitetno i ne pijem nikakav alkohol.
Kakve mirise voliš i koji ti je favorit ove jeseni?
Volim orijentalne, ponekad slatkaste i cvjetne mirise, one koji imaju karakter, ali nisu napadni. Miris mi je jako povezan s raspoloženjem pa ih često mijenjam ovisno o godišnjem dobu. Ove jeseni najviše posežem za parfemima poput brendova Miu Miu, a totalno sam poludjela za parfemom LUSH Chelsea Morning, sladak je, topao, kremast, vanilijast i karamelast. Imam ih po nekoliko u svim stanovima gdje živim po svijetu. Jednostavno sam se u ovom trenutku zaljubila u njega!
Što bi preporučila svakoj ženi nakon 40-e?
Da se prestane uspoređivati i da pronađe ono zbog čega se dobro osjeća u svojoj koži. Njega, kvalitetna prehrana, kretanje, dobar san i poneki beauty tretman mogu puno pomoći, ali mislim da žena nakon četrdesete prije svega treba njegovati sebe, svoje vrijeme i svoj mir te bježati od toksičnih osoba jer krivo okruženje izuzetno djeluje na izgled, a sve ipak dolazi iznutra. I svakako ne pokušavati izgledati kao da joj je dvadeset. Kad vidim da na društvenim mrežama pokušavamo izgledati kao lutke koristeći razne filtere, pitam se što nam to treba. I sama sam u jednom periodu bila pomalo rob toga, ali sam ubrzo shvatila da sam ustvari smiješna, a nimalo cool. Ljepota se mijenja s godinama i baš u tome ima nešto posebno, a poneka borica i nepravilnost ustvari su privilegija jer život je dar, kao i svaka godina koja nam je darovana.
Fotografije: Marko Grubišić, privatni album
